Logos Multilingual Portal

Select Language



Giacomo Leopardi, Count (June 29, 1798; June 14, 1837) 

Italian poet and scholar. Devoted to the study of the classics and philosophy from early childhood, although plagued by illness and physical and spiritual frustration, Leopardi became one of the most formidable linguists, thinkers, and writers of his time. His pessimistic view of the world became increasingly uncompromising. His Canti [songs] (1816—37) represent the flowering of his poetry, which rests on a tension between past and present, innocence and rational consciousness. He spoke with romantic yearning for physical and spiritual oneness, even as he pointed to the unbridgeable gulf that separated people from one another and from salvation. Leopardi was a liberal and agnostic at a time when independence of thought was dangerous in Italy. Many of his works were deeply patriotic and contemptuous of the Italian rulers of his day. He wrote political and social satire in the ironic dialogues entitled Operette morali (1826—27, tr. Essays, Dialogues, and Thoughts, 1893 and 1905). A complete edition of his works was issued in 1845 by his friend Antonio Ranieri. Leopardi is considered Italy's outstanding 19th-century poet.


čovjek ne bi znao ništa, niti bi znao išta učiniti bez svojega pamćenja
djeca nalaze sve u ničemu, odrasli ne nalaze ništa u svemu
jedini način izbjegavanja da drugi prepoznaju naša ograničenja jest da ih nikada ne prekoračujemo
kakva šteta da pijenje vode nije grijeh - kakav bi to bio užitak!
koji se znade smijati gospodar je svijeta
ljudi izgledaju smiješno samo kada se žele pričinjati onakvima kakvi nisu
najpotpunije zadovoljstvo u ovome zivotu jest isprazno zadovoljstvo privida
neznanje je najveći izvor sreće
privid je postojan, uprkos razumu i znanju
rječnik može sadržavati samo malen dio prostranstva kojega jezika